Onako, zdravo tebi stranče, moje misli ovog dana..
Probudio sam se oko 1 popodne, loše sam spavao, ne znam do čega je, bad feel nekako, ali dobro,šta bude nek bude..
Ne mogu ja tu ništa. Sjedim, pijem kavu i razmišljam, za 4 dana mi je rođendan. I to 22., možete li zamisliti? Mlad dečko ovo ono. Da, da ali, ne znam da li da se veselim tome ili da zaplačem.. Što reći, kuća, mama, tata, nezaposlen. Jedan od propalih slučajeva mlade generacije, zahvaljujući onima koje nije ni vrijedno spominjati. Jer čemu da trošim riječi na nekoga koga ni ne treba? No, kasnije ćemo na to. Onako, blejanje ostatak dana, apsolutno se ništa zanimljivo nije dogodilo. Možda jer je nedjelja? Dobra ona stara dosadna nedjelja. Ha da, vidiš ti to. Tko bi rekao? Neka, sutra (ups, danas) je ponedjeljak, najužurbaniji i najgori dan u tjednu, ne znam, svi negdje lete ko muve bez glave, žure žure i nestignu.. Al' bitno da se svi ugužvaju baš tada, svugdje. Ma pojma nemam ni sam. Dangubim, divim se sam sebi, ono kakvo je to ludilo u glavi. Pa da mogu, živog bi se pojeo od muke. Još gledam ono što se dešava u svijetu i prvenstveno Parizu, i na fejsu svi su odjednom postali solidarni prema Parizu, ne kažem da je to loše, samo isti ti ljudi pojma nemaju sta se dešava u Bejrutu i ostalim zemljama, a možda ih ni ne zanima. Kako se divim tim ljudima, gledaju a ne vide. Tako kratko vide, tako malo problema i malo razmišljaju. Ponekad se zapitam, kako bi bilo biti poput njih, poput robota bez neke moralne perspektive i totalno ono, out!? Al' kad bolje razmislim dobro mi je i ovako, osviješten. Bar u neku ruku, ali trudim se i dalje. Politika, izbori, svakodnevne teme, ali neka, sve je to za bacit al' uspjeli smo zgrcnut malu ali vrijednu pobjedu. MOST? Nema veze, samo da nije, da ne bi ponovo spomenuli, *** i ***.. Sad se samo možemo nadati da će biti bolje, ali to će bit jaako spor postupak. Kao sto mnogi znaju i ne znaju, u svijetu se dešavaju vrlo čudne i upitne stvari. Što mislite kada će to eskalirati u međunarodne incidente i ratove bez svrhe? Sramim se što ljudske rase, ali ne i humanih ljudi, upravo onih zbog kojih će Svijet zapravo i opstati. Da, to je ta pozitiva i optimizam, jer kakvo god da zlo spremaju, ljubav će uvijek pobijediti. LOVE4ALL, ma tko da si stranče.
Nah, mislim si, dosta je gušenja glupostima ekipu, možda da malo napišem nešto o sebi, mojoj glavi i mom ludilu, hh.
Dakle, uskoro 22. godine, Škorpion sam i ponosan! ( svi znaju da su oni najbolji :P ) ne volim alkohol, pa 1 pivo mi je uvrh glave, nije to moj đir kak bi se reklo.. Pisac sam, ali samo kad sam inspirativan. Ništa profesionalno i takva brija. Alternativac sam btw. Ne volim cajke, ali niti nisam u ANTI cajka fb grupama, ono wtf? Samo ih ne volim. Ja nisam državljanin ni jedne države, moje mjesto je Majka Zemlja i ja sam njezin stanovnik. Obožavam šumu i sve što ima veze s njom, volim biljke, životinje, i sve prirodno. Fuj GMO. Avanturist sam kad nisam u fazi ljenosti i manjka volje za disat a kamoli išta drugo. Sva sreća pa je to rijetko huh. Gamer sam, volim igrice. Ne, nisam nolifer ili slična brija, samo volim igrat i to je to. FPS mi nije jača strana, više sve ostalo. OL igram WOT, nisam pro a nisam ni njubara. Volim poeziju, ne volim romane i pizdarije. Filmovi, serije, uufff, da bi riječi reko. Volim hranu, volim kuhat. A znam i spremat i gluposti po kući, muško sam pa što, sigurno neću bit netko tko zna jedva jaje na oko ispeć. Ako ste vi ta osoba, trgnite se i malo potrudite, jer kak bi moj jedan kolega rekao za jednog frenda, da nema mame i tate, umro bi od gladi jadan. To nije smiješno to je žalosno... Ne volim sistem, jer tako je pokvaren i trul, odvratan je. Ima jedna dama, jako mi se sviđa. Volim la familiu, svoju familiju. Volim svog najboljeg frenda, a to što ga vidim samo 2 puta u godini, to mi je čak dovoljno više nego druženje sa ostalim ljudima, jer, ovo je ono istinski što je.. Žalosno je što je jako malo takvih ljudi, svi su isfurani previše, i previše su zabrijali.. Al neka, njihova stvar, moja sigurno nije. Volim i čuvam što imam, više mi ni ne treba. Ma ni pare, samo da su niži standardi.... Opsesivan sam sa negativnim emocijama, imam svog prijatelja u sebi (ne, ne pričam sa sobom, onak metaforički je to..) i volim maštati. Zamisliti svijet u glavi, sagraditi ga, i na kraju srušiti do temelja. Takav je i život. Rođeni smo, a u istom trenu smo i umrli. Samo se natječemo tko će duže odgoditi vlastitu smrt. Grr, loša vibra. Vrijeme? Ne vjerujem da postoji, samo gledam kazaljke tika-taka.. Malo sam skrenuo sa teme, možda i nisam, samo pričam. Da, obožavam puno pričati, ali sam vraški sramežljiv, nevjerojatno zar ne? Ne znam, mislim je ovo malo previše teksta ali možda i nije, stranci moji, do idućeg posta.
Ljubi vas Insomniac
|